Financijsko poslovanje i predstečajna nagodba

Skupina autora

Zagreb, 2012.

RRiF-plus d.o.o. za nakladništvo i poslovne usluge, Zagreb

212

978-953-272-064-8

Donošenju Zakona o financijskom poslovanju i o predstečajnoj nagodbi prethodile su i manje rasprave, pa tako i u Udruzi poslodavaca, gdje je zakonodavcu predlagano da odustane od donošenja zakona.

RRIF-080

Novo

106,25 kn

Donošenju Zakona o financijskom poslovanju i o predstečajnoj nagodbi prethodile su i manje rasprave, pa tako i u Udruzi poslodavaca, gdje je zakonodavcu predlagano da odustane od donošenja zakona. Rečeno je kako se stečajni postupak mora u provedbenom dijelu puno odgovornije provoditi, te se mogu propisati kazne za slučaj kad postoje stečajni razlozi a uprava dužnika ne pokrene isti. Ukazano je na brojne probleme koji će se s primjenom zakona otvoriti jer u ovakvom postupku (pravno-ekonomskom) ne postoji iskustva. Vjerujemo da će se i čitateljima zakona otvoriti brojna pitanja, kao npr. kakva je uloga dužnika predstečajnog dužnika koji pokreće nagodbu, zatim koji je porezni status otpisa tražbina vjerovnika jer to nije riješeno, a to je iznimno bitno za vjerovnika predstečajne nagodbe, itd.
Kad se spozna da su rezultati primjene ovdje prezentiranog zakona minimalni, kad će zahtijevati dodatne dopune i izmjene, možda će se netko i od zakonodavca zapitati nije li trebalo poslušati drukčija mišljenja.
Iz obrazloženja zakona mogli smo saznati da se prema provedenom istraživanju u RH naplati cca 30% potraživanja. To je teško za vjerovati, ali ako je istina, tada mnoge čeka nelikvidnost i primjena ovog zakona. Nadalje, kako se navodi u obrazloženju zakona, glavni nedostatci postojećeg stečajnog postupka, kao što su trajanje i troškovi postupka te predviđena procedura, novim zakonskim rješenjem ustupit će mjesto bržem i troškovno učinkovitijem postupku, započetom na inicijativu dužnika bez narušavanja i prestanka poslovanja. Novom reformom u insolvencijskom pravu pokušava se prisiliti vjerovnike da u razumnom roku, relativno brzo, donesu ključne odluke o sudbini dužnika. Dosadašnje pasivno ponašanje vjerovnika zapravo je omogućavalo da o sudbini dužnika odlučuje stečajni upravitelj i da se iz raznih razloga, interesi koji nisu podudarni s interesima vjerovnika, nametnu u postupku stečaja. Svaka neizvjesnost u pogledu sudbine dužnika završava štetnim posljedicama i za dužnika i za vjerovnika jer je s ekonomskog aspekta imobilizacija resursa, zbog neizvjesnosti njihove sudbine, neprihvatljiva. Način uređenja predstečajnog postupka postat će značajan instrument u rješavanju krize nelikvidnosti i stečajnog zakona, osigurat će u punoj mjeri prednosti koje donesena zakonska rješenja mogu ponuditi, kao dodatak formalnom stečajnom postupku. Novim Zakonom znatno se mijenja postojeća i uvode nova rješenja, s ciljem da se vjerovnicima osiguraju najpovoljniji uvjeti za namirenje njihovih tražbina te osiguraju uvjeti za restrukturiranje dužnika i pružanje nove prilike za nastavak poslovanja, a ako to nije moguće, isključivanje takvog subjekta iz gospodarskog prometa u najkraćem mogućem roku. Drugim riječima, kada se ne može postići pravodobni sporazum između dužnika i vjerovnika ili
ne postoje uvjeti za gospodarski oporavak, rješenja su učinkovita jer omogućavaju automatsko pokretanje stečaja.
Novim Zakonom željelo se postići da u stečaj idu trgovačka društva samo nakon što se iscrpe sve druge mogućnosti “sanacije” subjekta, odnosno ako ne uspije dogovor s vjerovnicima (npr. s Ministarstvom financija glede plaćanja poreza, sa bankama kao razlučnim vjerovnicima itd.) Prihvaćanjem plana restrukturiranja pruža se mogućnost nastavka djelatnosti i oživljavanje dužnika. Restrukturiranje je iznimno kompleksan ekonomsko – pravni proces, od donošenja odluke o tome može li se i kako će se uopće provesti, do ponovnog osmišljanja novog koncepta poslovanja s kojim bi dužnik trebao postati uspješan. U ovom alternativnom insolvencijskom postupku valja voditi računa o brojnim aspektima koje uređuju i propisuju razni zakoni (Stečajni zakon, Ovršni zakon, Zakon o radu, Zakon o trgovačkim društvima, Zakon o obveznim odnosima, Zakon o preuzimanju dioničkih društava i dr.). Ekonomski gledano, restrukturiranje ima daleko učinkovitiji ishod od likvidacije u stečaju, jer trgovačko društvo opstaje nakon restrukturiranja, nastavlja s djelatnošću bez tereta insolventnosti i/ili prezaduženosti, zadržavaju se radna mjesta, vrijednost imovine se ne umanjuje.
Da, ali u spašavanju poduzetnika vrlo je bitan faktor vrijeme. Ako se restrukturiranje ne poduzme pravodobno, neće se moći provesti. Za mnoge će to biti prekasno, ne zbog Zakona koji je sada u primjeni, nego zbog internih slabosti i pogrešnih odluka. Hoće li se ostvariti ciljevi Zakona, to će biti vidljivo već do sredine sljedeće godine. Naša je želja da se ostvare, na opće dobro u Zemlji.

Format Adobe DRM PDF
Ispis Omogućen
Kopiranje sadržaja Omogućeno
Pregled Na jednom računalu i jednom prijenosnom uređaju