U šesnaestoj godini života dobila sam na poklon knjigu koja je dotakla moju dušu i usmjerila moje srce prema najslabijima. Knjiga zapisa napuštene djece u prihvatilištima "Pozdravi nekog" motivirala me je pomaganju kroz poziv socijalne radnice - dišpetom sam osnaživala nemoćne. Iz dišpeta, zbog vlastitog osjećaja nemoći postala sam spisateljica. Zbog ljubavi prema životu, pjevam. Knjiga je poklon za vječnost svima onima kojima nisam uspjela pomoći kao i socijalnim radnicima koji su plemenitosti i pomaganju posvetili svoje živote.