Ugovori o građenju i uslugama savjetodavnih inženjera

Branko VUKMIR, prof. dr. sc.

Zagreb, 2009.

RRiF-plus d.o.o. za nakladništvo i poslovne usluge, Zagreb

856

978-953-272-018-1

Ugovori o projektiranju; Ugovori o građenju i isporuci opreme; Ugovori “ključ u ruke”; Projektno financiranje; Koncesije i ugovori BOT; Ugovori javno-privatnog partnerstva; FIDIC

RRiF-190

Novo

375,00 kn

Knjigu koju sada stavljam na raspolaganje zainteresiranim čitateljima nastavak je moga dugogodišnjeg rada koji se odnosi na tu građu. Godine 1980. objavio sam prvo izdanje knjige Ugovori o izvođenju investicijskih radova (međunarodni) - u dva sveska. Prvi svezak sadržavao je prikaz pravnih pitanja kod ugovora o građenju i uslugama savjetodavnih inženjera, a drugi svezak sadržavao je prijevode i originale mnogih općih uvjeta koji su se tada upotrebljavali u međunarodnim ugovorima o građenju. Drugo (prerađeno i dopunjeno) izdanje te knjige objavljeno je 1990., u istom formatu u dva sveska. Izdavač za oba izdanja bio je tadašnji Centar za informacije i publicitet iz Zagreba, u kojem su njihov direktor, pokojni Bruno Amerl i glavna urednica Jagoda Zelić-Rukavina, pokazali veliki interes za objavljivanje tih knjiga.
Od drugog izdanja navedenih knjiga prošlo je gotovo dva desetljeća. Iako su prva dva izdanja rasprodana, zbog rata i drugih gospodarskih poteškoća neko vrijeme nije bilo pravog interesa građevinskih tvrtki za rad u inozemstvu, a i građevinska djelatnost u zemlji je neko vrijeme bila slabog intenziteta. Pozitivne promjene počele su se javljati nakon 2000. godine kada je započela gradnja velikih infrastrukturnih projekata u Hrvatskoj, a nastavilo se i tijekom prvoga desetljeća 21. stoljeća. Hrvatska je građevinska operativa uvijek bila jaka i sposobna sudjelovati u izgradnji velikih domaćih i međunarodnih projekata, a tu je snagu dobro pokazala oživljavanjem svoje djelatnosti u posljednjih desetak godina.
No, hrvatske su organizacije savjetodavnih inženjera uvijek zaostajale za velikim građevinskim tvrtkama i nisu u inozemstvu uspijevale samostalno ugovarati veće poslove. Razlozi za to su različiti, ali jedan je nesumnjivo u tome što savjetodavni inženjeri nisu bili osposobljeni upravljati ugovorima onako kako se to traži prema uvjetima ugovora FIDIC. Dok su domaći projektanti na svjetskoj razini, kada je riječ o njihovoj stručnosti i poslovima projektiranja, u poslovima vođenja i upravljanja projektima znatno zaostaju za svjetskim konzultantskim biroima. Ima nekih naznaka da se i ta situacija počela polagano mijenjati.
Hrvatska će građevinska operativa i hrvatske projektne organizacije morati u budućnosti sve više tražiti poslove na stranim tržištima. S jedne strane, kada domaće tržište postane zasićenim, ugovaranje u inozemstvu jamči zaposlenost i kontinuitet njihova rada. S druge strane, kada Hrvatska postane članicom Europske unije, rad domaćih tvrtki u Europi bit će mnogo jednostavniji nego što je danas. Istodobno će i konkurencija stranih tvrtki biti oštrija i u Hrvatskoj. Da bi se domaće organizacije za to buduće vrijeme pripremile, potrebno je mnogo uložiti u razvoj domaće sposobnosti ugovaranja radova i vođenja građevinskih ugovora i radova.  Dok neke domaće organizacije savjetodavnih inženjera već danas pokazuju interes za širenje na globalno svjetsko tržište, njihovo će širenje biti u izravnoj korelaciji s njihovom sposobnošću odgovoriti zahtjevima takvih poslova.
Ova bi knjiga, zapravo, mogla biti treće izdanje moje ranije knjige. Nisam ju, međutim, označio kao treće izdanje zbog toga što su i struktura izlaganja, pa i njezin sadržaj, tako temeljito promijenjeni da, ustvari, predstavlja novu knjigu. Ipak, u nekim sam se dijelovima oslanjao na raniji tekst i zbog toga ne mogu propustiti naglasiti taj kontinuitet. Pojedina stajališta imaju potporu u već ranije rabljenim izvorima koje nisam uvijek nadopunjivao novim izvorima. Riječ je o onim dijelovima koji se bitno ne bi promijenili i da su se rabili noviji izvori. Raniji naslov Ugovori o izvođenju investicijskih radova u inozemstvu bio je nametnut zakonskim propisima koji su tako imenovali ugovore iz područja građenja. Tom sam nazivu i tada prigovarao kao neodgovarajućem. Danas se ti ugovori mogu jednostavno nazivati „ugovori o građenju“ pa i kada sadržavaju istodobno i isporuku opreme i ugovore o uslugama savjetodavnih inženjera, a kada nije riječ o samostalnom ugovaranju takvih usluga.
Pojedine dijelove rukopisa (ukupno 8 poglavlja) pregledao je prof. dr. Vlado Skendrović, savjetnik Svjetske banke u Zagrebu, dok je ukupno tri poglavlja pregledao prof. dr. Saša Marenjak, obojica profesori na Građevinskom fakultetu u Osijeku. Njihove su primjedbe uzete u obzir. Ovom prilikom obojici iskreno zahvaljujem na njihovu trudu. No, odgovornost za sva stajališta ostaje i nadalje autorova. Također zahvaljujem gospodinu Anti Vidoviću, urednik u RRiF-u koji je izradio stvarno kazalo u ovoj knjizi. Nadalje, zahvaljujem dr. Vladi Brkaniću, glavnom uredniku RRiF-a na svesrdnoj podršci u izdavanju ove knjige.
I na kraju, nakon predaje rukopisa na lekturu, krajem prošle godine objavljeni su novi propisi i to Zakon o koncesijama, Zakon o javno-privatnom partnerstvu i Zakon o arhitektonskim i inženjerskim poslovima i djelatnostima u prostornom uređenju i gradnji. Te smo propise naknadno obradili i povezali ih s već obrađenom građom. Zbog toga je došlo do zakašnjenja od planiranog roka izlaska iz tiska ove knjige. Nadam se da ovo povećanje sadržaja i obuhvaćanje novih propisa opravdava ovo kašnjenje.

Format Adobe DRM PDF
Ispis Omogućen
Kopiranje sadržaja Omogućeno
Pregled Na jednom računalu i jednom prijenosnom uređaju